Riblja jela „na žlicu“

Postoji li nešto ljepše i iskrenije od punog lonca, teće ili zdjele koja poziva za stol i okuplja drage ljude?

Autor: Mateja Domitrović

Jela iz jednog lonca nešto su što uvijek drži na okupu mnoge obitelji. Ove jušne recepture, najčešće kuhane da se jedu na žlicu, odlikuje jednostavnost pripreme i mogućnost da se uz prilično jeftine, a okusima prebogate i zdrave namirnice pripremi prava gozba i ponudi potpuno obilje. Postoji li nešto ljepše i iskrenije od punog lonca, teće ili zdjele koja poziva za stol i okuplja drage ljude?

Razne riblje lešade, juhe, gregade, brudeti, brujeti, buzare, jušni složenci i fiš paprikaši, na gusto ili rijetko s kruhom, tjesteninom, palentom iliti purom, nebitno je, ono što je važno je da se svako od tih jela jede polako i da se u svakom uživa jednako tako.

Kruh kao svakodnevna namirnica koju oduvijek jedu i oni siromašni i oni bogati, obavezna je uz većinu ovakvih jela, a najbolji izbor je onaj bijeli jer on najbolje pije sve sokove. Uz to, nema većeg zadovoljstva nego njime „pomazati“ ono najslađe s dna teće, a taj završetak obroka često je i najveći užitak.

Kuhanje uz dodatak začina poput ružmarina, lovora, peršina, timijana, zatim slatke, ljute ili dimljene paprike koja se koristi u kontinentalnim predjelima, predstavlja način pripreme ribe u kojemu nema kompliciranja i nikakvog cifranja. To je najjednostavnija, najzdravija moguća hrana koju odlikuje nevjerojatna raznovrsnost okusa. Svaka prava domaćica tako može pokazati što zna, jer iako ova vrsta kuhanja nije zahtjevna, ona ipak traži određeno znanje, iskustvo i kreativnost te sposobnost da se od ničega napravi puno divnih stvari.

Za početak, i od malih riba poput srdela, inćuna, bukvica, gavuna ili gerica mogu se pripremiti divne lešade uz dodatak vrlo malo vode, bijelog vina, češnjaka, luka, naribane mrkve i korijena peršina te soli papra i maslinova ulja. Ovakav objed gotov je za čas, a na tanjuru dobivamo čistu, jednostavnu priča koja budi osjećaje i vraća nas u djetinjstvo.

Brudeti od jeftinijih primjeraka poput oslića, skuše, arbuna, malih kokota, sipe, muzgavaca, uz dodatak izuzetno povoljnih dagnji, a koji se često prodaju pomiješani pod nazibom „riba za brudet“, e to je pravo bogatstvo, hrana koje se nitko ne bi posramio, hrana koja izaziva predivne doživljaje koji ostaju memorirani za sva vremena.

Pa riblje juhe za koje je dovoljan grincajg i jedan, do dva oslića, pišmolja ili tabinje mogu biti jelo za sebe ili uvod u najobičniji ili nešto raskošniji riblji ručak uz narezano kuhano povrće i koji krumpir ili malo riže.

Možete napraviti i gustu kremastu riblju juhu na bijelo ili na crveno, a obrok obogatiti kojom kozicom za potpuniji okus i dašak luksuza. Iste te jadranske kozice možete lešati s češnjakom i vezicom kopra te tako dobiti nešto sasvim drugačije, a tako fino i posebno jelo.

Juha ili lešada može se pripremiti i na malo egzotičiji način uz dodatak primjerice kokosovog mlijeka i začina poput kurkume, đumbira ili harrise.

Kada naiđete na pravi primjerak šarana, soma, smuđa ili štuke znate što vam je činiti - okupite se u prirodi uz kotlić i pripremite moćni fiš paprikaš. Sve je to hrana kojoj se uvijek vraćamo, koja tješi i uz koju se osjećamo dobro, hrana koju su nam servirale naše bake i majke i koja nikad neće biti iskorijenjena. To je naše nasljeđe, to su riblja jela koja nas čine sretnima i za koja naši stari oduvijek znaju da tako puno vrijede.