Zašto se riba mora naći na jelovniku svakog dijabetičara?

Riba je poglavito proteinska namirnica te se stoga u dijabetičku dijetu uklapa kao izvor proteina, a ovisno o vrsti može predstavljati i značajan izvor „dobrih masti“.

*Autor: prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender

Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede i za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.

Kod oboljelih od dijabetesa tip 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 obroci planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, primjenu oralnih hipoglikemika te razinu glukoze u krvi. 

U planiranju dijabetičke dijete kritičan je sadržaj i kvaliteta ugljikohidrata, međutim bitno je obratiti pažnju i na druge hranjive tvari – proteine i masti. Riba predstavlja prehrambenu namirnicu gotovo idealnog nutritivnog profila, a konzumacija ribe vrlo je „ukusan“ način za poboljšanje kvalitete prehrane i sveukupnog zdravlja. Profil masti i biološki visokovrijedni proteini glavni su nositelji nutritivnih svojstava ribe, a prisutni vitamini i minerali daju joj dodatnu vrijednost.

Riba je poglavito proteinska namirnica te se stoga u dijabetičku dijetu uklapa kao izvor proteina, a ovisno o vrsti može predstavljati i značajan izvor „dobrih masti“. Kod unosa bjelančevina u dijabetičkoj dijeti, prednost bi uz unos proteina biljnog porijekla trebalo dati i onima iz ribe i mesa peradi. Riba je bogata proteinima visoke biološke vrijednosti, odnosno sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne organizmu kako bi normalno funkcionirao. Zanimljivo, proteini ribe lakše su probavljivi i bolje iskoristivi od proteina mesa i mlijeka. Naime, zbog vrlo niskog sadržaja vezivnog tkiva i prirode proteina koji su uglavnom kratka mišićna vlakna, mala je vjerojatnost da će se nakon konzumacije ribe javiti osjećaj „težine“ u želucu. Impresivan nutritivni sastav ribe nadopunjen je sadržajem vitamina B3, B6, B12, A te minerala željeza, cinka, kalija, joda i fosfora. Sitna plava riba koja se prži i jede s kostima ima dodatni nutricionistički adut, a to je posebno visok udio kalcija. 

Ipak, najvrijednije tvari ribe za dijabetičare su nezasićene omega-3 masne kiseline, budući da štite od brojnih komplikacija dijabetesa, primjerice kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, različitih upalnih stanja te hipertenzije. Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporučuje unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega – 3 iz polumasne i masne ribe te algi i sjemenki), dok se unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 8-10 % ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Unos trans masnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti. 

Mediteranska prehrana za dijabetičare

Brojna istraživanja ukazala su na blagotvorni učinak mediteranske prehrane u prevenciji i potpornoj terapiji dijabetesa. Usporedbom prehrane siromašne mastima i mediteranske prehrane, pokazalo se da mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Dodatno, mediteranska prehrana je dovodi do većeg gubitka na tjelesnoj masi od prehrane siromašne mastima.

Randomizirana, kontrolirana klinička studija provedena je na ispitanicima tijekom 8 godina kako bi se utvrdilo hoće li mediteranska ili prehrana siromašna mastima uspješnije usporiti progresiju već dijagnosticiranog dijabetesa tipa 2. Ispitanicima je propisana dijeta te su žene unosile 1500 kcal, a muškarci 1800 kcal dnevno. Ispitanici na mediteranskom tipu prehrane unosili su povećani udio masnoća, dok su osobe na niskomasnoj prehrani unosile manje od 30 % ukupnog energetskog unosa iz masti. Rezultati su pokazali da je u osoba na mediteranskoj prehrani došlo do progresije dijabetesa te su bili primorani uzimati lijekove tek nakon 8 godina dok je ispitanicima na prehrani siromašnoj mastima terapija uvedena već nakon 6 godina.

Potencijalno objašnjenje leži u tome da mediteranska prehrana obiluje jednostruko nezasićenim masnim kiselinama dok je unos zasićenih masnih kiselina nizak. Autori studije objašnjavaju kako je važnija vrsta masnoće koju unosimo nego ukupna količina. Također, dosadašnja istraživanja govore u prilog tome da brojne fitokemikalije sadržane u namirnicama biljnog porijekla, koje su temelj mediteranske prehrane, sinergijskim djelovanjem pridonose povoljnom zdravstvenom statusu organizma. Sastavni dio mediteranske prehrane je i unos ribe koji daleko nadmašuje unos mesa, posebice crvenog. Znanstvenici preporučuju ovaj tip prehrane jer smatraju da može poboljšati zdravlje i odgoditi terapiju lijekovima.

Ako se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima. Zaključci istraživanja „Diabetes Prevention Program“ ukazuju da gubitak 5-7 % tjelesne mase uz umjerenu tjelovježbu u trajanju 150 minuta tjedno kod pretilih i osoba s prekomjernom tjelesnom masom smanjuje incidenciju dijabetesa za čak 58%. Stoga se čini da su prehrana i način života moćni alati za borbu s dijabetesom.