Prvi spomeni ribarstva na ovim prostorima datiraju još iz razdoblja Ilirske i Rimske vladavine.
U novija vremena ribarstvo se prvi puta spominje 995. godine u darovnici u kojoj je zadarsko plemstvo darovalo benediktinskom samostanu svetog Krševana u Zadru ribarske pošte pokraj otoka Molata i u zaljevu Telašćica na Dugom otoku.

Ulov i uzgoj ribe i školjkaša nadaleko su proslavili i Dubrovačku Republiku, koja je još 1434. godine, donijela propise o načinu obavljanja ribolova te načinu proizvodnje i trgovini soljenom ribom i školjkama.

Uporaba svjetla u lovu na malu plavu ribu, uz uporabu mreže potegače u Jadranu, spominje se u statutu Dubrovnika iz 1272, a najstariji zapisi (1331) o jadranskome tunolovu potječu iz Pule.
Malostonske kamenice bile su dio jelovnika europskih kraljevskih dvorova. Uzgoj šarana i pastrve pojavio se pred više od 120 godina.

Hrvatski su proizvođači i ribari dali znatan doprinos i u razvoju tehnika i tehnologija kako ribolova tako i uzgoja. Ulov plave ribe na oceanima doživio je procvat zahvaljujući izumu koji i danas nosi ime svog konstruktora – Puretić blok.

Krajem sedamdesetih godina Hrvatska je bila jedan od pionira u razvoju uzgoja lubina i komarče, a 1996. godine hrvatski su proizvođači napravili još jedan veliki iskorak – prvi na Mediteranu započeli su uzgoj plavoperajne atlantske tune u Kalima na otoku Ugljanu (okolica Zadra).