Održivi proizvodi iz ribarstva su oni koji dolaze iz ribarstva kojim se upravlja na održiv način. Republika Hrvatska kao sastavni dio Europske Unije ima vrlo dinamičan i kompleksan zakonodavni okvir upravljanja ribarstvom. Sastoji se od niza savjetodavnih i administrativnih tijela.

Na međunarodnoj razini to su prvenstveno GFCM (General Fisheries Commission for the Mediterranean), osnovana od strane Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) pri Ujedinjenim narodima (UN) i ICCAT (The International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas), tj. Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna.
Za Republiku Hrvatsku su obvezujući zakonodavni i savjetodavni okviri europskih tijela. Zakonodavni okvir koji predlaže Europska komisija temelji se na znanstvenim podacima i mjerenjima koje provode države članice i dostavljaju Znanstvenom, tehničkom i ekonomskom odboru za ribarstvo (STECF; Scientific, Technical and Economic Committee for Fisheries) koji dalje komisiji predlaže potrebne zakonodavne mjere.

Nacionalni zakonodavni okvir je najvažniji faktor održivog ribarstva u RH. Za Republiku Hrvatsku ključna institucija je Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo.

Sitna plava riba: 
Republika Hrvatska (RH) veći dugi niz godina provodi nacionalne mjere upravljanja ribolovom male plave, s ciljem održivosti stokova srdele i inćuna i ribarstva. 
Od 2008 godine do danas RH provodi nacionalnu mjeru zabrane ribolova male plave ribe (srdele i inćuna) u vrijeme mrijesta srdele, u trajanju od 20-40 dana, za plovila koja obavljaju ribolov okružujućom mrežom plivaricom namijenjenom za lov male plave ribe (srdelara). Od tada znanstveni podaci pokazuju rast broja regruta (pojačano novačenje) srdele i rast biomase srdele.
Nadalje, od 2014. godine autorizirana su sva plovila za obavljanje ribolova okružujućom mrežom srdelarom. Iste godine reducirana je snaga umjetne rasvjete – koja služi za sakupljanje ribe. Također od 2014. godine zbog kontrole ulova i nadzora kretanja plovila ugrađeni su elektronski očevidnici i satelitsko praćenje plovila za sva autorizirana plovila (VMS). Navedene mjere upravljanja na snazi su i sada.
Primjenjuju se i mjere trajne i privremene obustave ribolova za smanjenje ribolovnog napora i očuvanja stokova riba u vrijeme mrijesta, ali i istovremeno očuvanje ribara.

Jabučka kotlina:
Diljem svjetskih mora i oceana postoje mjesta koja su prepoznata kao ona od posebnog značaja za zaštitu morskih resursa. Zbog posebnih fizikalnih i ekoloških uvjeta koji ih krase to su mrjestilišta i rastilišta brojnih vrsta. U Jadranskom moru najpoznatije takvo područje objedinjeno je pod nazivom Jabučka kotlina.
U srpnju 2015. godine na bilateralnoj razini dogovorom hrvatske i talijanske administracije konačno je uspostavljena jednogodišnja mjera zabrane koćarskog ribolova unutar najdubljeg dijela Jabučke kotline s ciljem zaštite škampa i oslića.
Tijekom godina znanstveni je monitoring potvrdio da su pozitivni pomaci u smislu brojnosti i strukture populacija ključnih vrsta na ovom području i bolji od očekivanih te da se pozitivni trendovi bilježe i u okolnom području. Ministarstvo poljoprivrede RH je na EU razini pokrenulo inicijativu o nastavku zaštite ovog područja što je, uz podršku Talijanske Republike, naposljetku rezultiralo usvajanjem nove GFCM Preporuke zaštite bez vremenskog ograničenja.

Marikultura:
Najznačajnije vrste koje se uzgajaju u Jadranu su tuna i bijela riba – komarča i lubin. Održivost uzgoja tune osigurana je članstvom hrvatske u već spomenutoj Međunarodnoj komisiji za zaštitu atlantskih tuna ICCAT (The International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas).
Održiva proizvodnja bijele ribe osigurana je strogim EU i nacionalnim pravim okvirom. Međutim hrvatske kompanije idu i korak dalje. Najveći dio proizvodnje brancina, orade i hame u RH od 2019. godine dobio je ASC certifikat.

Slatkovodna akvakultura:
Slatkovodni ribnjaci u RH nalaze se područjima mreže Natura 2000 i kao takvi imaju i pozitivan utjecaj pružajući dobrobiti i usluge okoliša te podržavajući prikladna staništa (npr. ribnjačarske bazene) za vrste od interesa npr. staništa za ptice vodarice.
Održivost slatkovodne akvakulture osigurana je strogim EU i nacionalnim pravim okvirom, a posebice su važne Direktiva o staništima (92/43/EEZ) i Direktiva o pticama (2009/47/EZ) .
Svakom uzgajalištu propisani su posebni uvjeti zaštite okoliša nakon provođenja raznih ocjena o mogućim učincima na ciljeve očuvanja područja Natura 2000.